Brojne radinoce su koje organizuje Udruženju žena „Derventa“ za svoje članice, a odnevano su počele da se bave izradom proizvoda od tijesta.
Već pet godina i Stojanka Vasić koja je penziju zaradila kao kuvar, čanica je Udruženju žena „Derventa“. Tri decenije pravila je domaće i internacionalne specijalitete, pa je radionica pravljenja proizvoda od tijesta, za nju čisto zadovoljstvo.
Sprovodi se uz podršku Ekumenske inicijative žena u okviru projekta „Ekonomski osnažena žena ima sigurnu budućnost“, a za mnoge jeovo bila prilika da nauče kako napraviti domaću tjesteninu, bakin kolač i druge proizvoda od tijesta.
Ništa bez ljubavi
Postupak nije zahtjevan, ali je u izradi tjestenine, baš kao i svih drugih kulinarskih delicija, ključna ljubav.
„Neophodna su jaja, ulje, mlijeko, brašno, to se zamijesi, i ostavi se tijesto damalo odstoji. Onda se to razvija u manje komade, pa se onda pušta kroz mašinu, da se napravi jedno tijesto odgovarajuće za rezance iste debljine”, priča nam Stojanka dok razdvaja rezance koje izrezala mašina, te dodaje da ako se dobije rezanac jedan širok, a jedan uzak samo se posipa brašnom i povremeno se rastresa.
Sve to ostavi jedan dan da se suši, kaže Vasićeva, te ističe da se sutradan samo malo protrese i to je to.
Za razliku od Stojanke, koja zahvaljujući svojoj profesionalnoj praksi sve s lakoćom obavlja, ovdje ima i onih koje tek savladavaju kulinarske tehnike. Za Vasiljku Koliberger, koja inače živi sama, radionice su više od učenja. Dobro joj dođu za druženje, a priznaje nam da je za pripremu nekih prava majstorica, dok ima i onih koje joj baš i ne idu od ruke.
Na ovome neće stati
Nakon što sve savladaju pripremu proizvoda od tijesta, plan im je da prošire asortiman proizvoda, te osim bakinog kolača i rezanaca, prave krofnice i sitne kolače.
„Što se tiče izrade bakinog kolača to su sve recepti naših članica, sve su donijele svoje recpte i onda smo isprobale svaki i onaj koji je bio najljepši i odredile smo baš ovaj recept„, ističe vođa radionice za izradu bakinog kolača i proizvoda od tijesta, Gordana Pijetlović, dodajući da su svoje proizvode izložile na sjamoima, te tokom derventskog vašara, a sav prihod od prodaje doniraju u humanitarne svrhe.
Godine za radionicu nisu važne. Dolaze i majke sa petoro djece koje žele da nauče, da pomognu svojoj porodici i steknu nova znanja i vještine. Prilika je ovo i da se druže i razmjenjuju iskustva, ali i našale, ističe Jovanka Popović, predsjednica UO „Udruženja žena“ Derventa.
„Rade tri puta sedmično, radnim danima na radionicama su češće pripadnice starije životne dobi, dok su one vikendom rezervisane za zaposlene. Dobro su organizovane, svaka ima svoj zadatak, pa je proces proizvodnje značajno ubrzan“, govori Popovićeva.
Kroz radionice žene su do sada sticale znanja o izradi ručnih radova, učile različite slikarske tehnike, a posebno im je zanimljiv dekupaž. Osim u Udruženju, kreativne radionice organizuju i u osnovnim i srednjim školama.
